48 SATI BUDNOSTI U SARAJEVU

Performans 48 sati budnosti je dio Hartefaktovog multudisciplinarnog projekta WakEUp koji se bavi pitanjem izbeglištva, a publiku poziva na humanost, solidarnost i ne-ćutanje, na djelovanje i budnost. Projekat je prvi put izveden u Beogradu u decembru 2015. godine. Grupa umjetnika iz Beograda poziva građanke i građane Sarajeva da ostanu budni, učestvuju u performansu i javnim čitanjem tekstova pokažu solidarnost sa izbjeglicama. Live stream celokupnog performansa biće emitovan na internet stranici http://actionwakeup.net/.

Centralni dio programa predstavlja neprekidno javno čitanje stotina stranica teksta: ličnih ispovijesti izbjeglica i priča o njihovoj sudbini koje, od antike do danas, pripovijedaju o nesreći onih koji su morali da pobjegnu, da napuste svoje porodice, domove i gradove. Autori koncepta su Andrej Nosov, Srđan Ćešić, a izvođači i koautori programa Janko Dimitrijević, Nevena Negojević i Jelena Graovac.

U okviru pratećeg programa biće prikazana izložba crno-bijelih fotografija Marka Drobnjakovića Na putu, koja bilježi svakodnevicu izbjeglica sa Bliskog Istoka na putu ka Starom kontinentu. Kuratori izložbe su Srđan Ćešić i Nevena Negojević. Izložbu prate video radovi Violončelo Srđana Ćešića i Solidarnost Andreja Nosova koji se na različite načine bave budnošću.

Hartefakt u okviru festivala MESS:
48 sati budnosti u Sarajevu
6 – 8. oktobar 2016.

Osim u Sarajevu performans će biti izveden u Berlinu i Parizu.

Potočarske sjene

“Potočarske sjene” je kolekcija fotografija Velije Hasanbegovića, nastala u protekle tri godine, u Srebrenici i Memorijalnom centru u Potočarima, u kojoj autor prikazuje bol preživjelih Srebrebičana/ki.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Hasanbegović je kao šesnaestogodišnjak zajedno sa bratom i ocem preživio strijeljanje na obali jezera Perućac kod Srebrenice. Osamnaest godina poslije, 2010. godine i vratio se na isto mjesto. Tada je nastala potresna foto priča Drina/Perućac kao svjedočantvo o zločinu i ljudskim naporima da se pronađu žrtve na dnu jezera Perućac i sahrane na dostojanstven način.

Velija Hasanbegović je radio kao fotograf portala Radiosarajevo.ba, oficijelni fotograf Festivala MESS, a suradnik je i Sarajevskog ratnog teatra (SARTR). Izlagao je samostalno i učestvovao u zajedničkim izložbama u BiH i u svijetu. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH (ULUPUBiH). Živi i radi u Sarajevu gdje trenutno obavlja dužnost urednika fotografije u časopisu STAV. Za njegove fotografije rečeno je da spajaju estetiku i etiku.

Ars Memoriae

Izložba Ars Memoriae grupe autora posvećena žrtvama Srebrenice, postavljena je u zgradi sarajevske Vijećnice. Fokusirajući se na lične priče, Ars Memoriae istražuje pitanje nestalih, ali i živote provedene u čekanju, onih koji su uspjeli preživjeti.

Autor koncepta Adis Fejzić, zajedno sa Majom Matašin, Goranom Lizdekom, Sanelom Husić-Musabašić, Elmom Čaušević-Mujezinović, Danisom Fejzićem, Brankom Turkić i posthumno Ahmedom Džuvićem i Danilom Krstanovićem, kreira postavku koja na sugestivan način priča priču o ljudskoj poziciji s obje strane života i smrti u zagonetnim odnosima nesagledivog kosmosa i mnoštva međusobno suprotnih mikrokosmosa.

Oko pedeset radova raspoređeno je prema ciklusima u sistem koncentričnih krugova koji su smješteni na podu izložbenog prostora, kreirajući putanju kojom se posjetioci pognute glave moraju kretati u simboličnom traganju za sjećanjem, sklapajući cjeline iz mnoštva različitih fragmenata.

Sarajevska postavka izložbe biće otvorena do 5. jula, nakon čega će umjetnički radovi biti izloženi u Zenici.

Blizina udaljenog horizonta

Tokom aprila 2016. godine u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine upriličena je multimedijalna izložba “Udaljeni horizont / The Distant Horizon”.

Idejni tvorac izložbe je Jim Marshall, fotograf, aktivista i volonter, koji je okupio grupu umjetnika/ca i aktivista/ica, kako bi zajedno širokoj publici prenijeli priče sa “balkanske rute”.

Tako je „Udaljeni horizont“ prikazao fotografije Jima Marshalla, Imrane Kapetanović i Sanje Vrzić, video materijale Ajdina Kambera, te tekstove volontera/ki koji su proteklih godinu dana bili uz izbjeglice, od Grčke do Slovenije.

Centralni prostor na izložbi zauzeli su predmeti koje su, u žurbi i nastojanju da se što prije domognu sigurnosti, izbjeglice zaboravljale iza sebe. Dječja obuća zaglavljena u blatnim stazama, zaboravljene igračke po koje se niko nije stigao vratiti… Jedan od eksponata je bio je i izgubljena majica neke djevojčice na kojoj stoji natpis Crazy Holidays, a mogao se vidjeti i letak sa prevodima osnovnih termina na jezike zemalja kroz koje su izbjeglice prolazile.

Priča o izbjeglicama koje pred užasima rata napuštaju njima poznat svijet, u pokušaju da pronađu ono mjesto, na kojem će ako ništa sačuvati goli život, nužno je i priča o onima koji nisu stigli do spasenja. Na desetina hiljada ljudi utopilo se na putu ka slobodi. Njihova su tijela nestala u želji da se domognu evropskog tla. Ali, njihovi životi ne smiju biti zaboravljeni.

Izložba „Udaljeni horizont“ koja daje glas obespravljenima i bezdomnima, omaž je i svima onima koji nikada neće moći ispričati vlastitu priču.

Portreti žrtava svjetskog građanskog rata

U maju 2015. godine sirijska umjetnica u egzilu Sara Shamma upriličila je izložbu slika u Londonu, pod pokroviteljstvom galerije StolenSpace. Izložba pod nazivom “Portreti svjetskog građanskog rata” predstavila je selekciju radova koji imaju za cilj prikazati stahote i stradanja civilnih žrtava rata u Siriji.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

“Ništa u životu nije nezamjenjivo osim života samog. U mojoj zemlji je do danas stradalo više od 200 hiljada ljudi. Ja sam htjela donijeti sve njih koji su ubijeni ili nestali u Siriji ovdje u London, u Europu. Želim da ih vi vidite, pogledate u njihove oči i osjetite njihov gubitak. Ali ja ih neći ostaviti mrtve, ja ću ih nanovo oživjeti. Želim da vam oni pričaju svoje priče, brane svoje različitosti, i ubijede svakoga od vas da oni zaslužuju biti živi”.
Ovo su riječi Sara Shamma objavljene povodom otvaranja izložbe.

Sara Shamma je jedna od najpoznatijih i najpriznatijih sirijskih umjetnica. Njena su dijela izlagana širom svijeta. Siriju je napustila 2012. godine kada je ispred njenog stana u Damasku eksplodirala bomba. Od tada živi i radi u Libanu.

Srebrenica danas

“Srebrenica danas” naziv je izložbe fotografija autora Dejana Petrovića koja je nastala u sklopu programa BiH kao dio programa Godine kulture 2016. Austrija – Bosna i Hercegovina, u saradnji Erste Fondacije iz Austrije i austrijske ambasade u BiH.

Izložbu čini osam panela s fotografijama i pratećim tekstovima kojima je fokus stavljen na mlade u Srebrenici, njihov život danas, te razmišljanje o budućnosti i načinima kako da život stanovnika tog gradića bude bolji.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Tekstove povodom obilježevanja 20 godina od srebreničke tragedije napisali su: Erharda Buseka, Boris Buden, Slavenka Drakulić, Haris Pašović, Wolfgang Petrich, Doraja Eberle, Jasmila Žbanić i Bojana Pejić.

Izložba je do sada prikazana u Srebrenici, Beogradu, Beču i Sarajevu, a planirano je da bude postavljena i u Prijedoru, Mostaru, Tuzli, Bihaću, Trebinju, Brčkom, Bijeljini, Banjoj Luci, Foči i Zenici.

Gdje je moj otac?

Umjetnička instalacija pod nazivom „Vratiti identitet Rezaku” djelo je Adisa Hukanovića, kojom je ovaj umjetnik pokušao skrenuti pažnju javnosti na problem nestalih osoba u proteklom ratu. Instalacija je uključivala lične stvari Adisovog (nestalog) oca Rezaka, zabilježena sjećanja članova porodice, fotografije i dokumente. Ideja rada bila je vratiti identitet (dignitet) nestalim osobama. Upozoriti da su i oni koji se danas svode na puke brojke i statističke podatke, nekada bili živa bića.

Nakon instalacije „Vratiti identitet Rezaku”, borba umjetnika za istinu nastavljena je „na ulici“. Na gradskom trgu u Bihaću Adis je, sa još nekoliko aktivista i aktivistkinja, istresao par vreća šumske zemlje (skupljanje na mjestima koja je obilazio u još uvijek bezuspješnoj potrazi za očevim ostacima), kako bi na taj način upitao vlasti: „gdje je moj otac“?

Na zemlju su položene lične karte, odjevni predmeti i zapisi o osobama iz Unsko-sanskog kantona, blizu njih 460, koje se još uvijek vode kao nestale.

I moja bijela traka …

U produkciji Internacionalnog teatarskog festivala MESS, umjetnica Elma Selman izvela je performans “I moja bijela traka…” Performans je bio upriličen u sarajevskom Collegiumu artisticumu, u povodu obilježavanja 31. maja, dana kada je 1992. svim građanima i građankama nesrpske nacionalnosti u Prijedoru naređeno da oko ruke moraju nositi bijelu traku i imati vidno istaknutu bijelu zastavu na kući.

‘I moja bijela traka…’ imao je za cilj prisjetiti i podsjetiti javnost na žrtve općine Prijedor, civile koji su mučeni, ponižavani i ubijani zbog pripadanja drugoj/drugim vjerskim skupinama.

Bijele trake nalazile su se u zemlji prosutoj u galeriji, koja asocira na grobnicu iz koje se vade ostaci žrtava. Umjetnica je tokom performansa (koji je trajao cijeli dan) vadila jednu po jednu bijelu traku iz zemlje i redala ih na crnu površinu zida. Nakon toga je ispod svake trake postavila jedno po jedno ime, od 3170 ubijenih civila s područja opštine Prijedor. Tako je svaka traka povezana sa identitetom ubijene i/ili nestale osobe.

Ovim radom umjetnica je željela podsjetiti i na veliki broj nestalih osoba za kojima se i danas traga.

#soubosnia: Fotografsko putovanje kroz postdaytonsku BiH

Gafic/Bosnia – PB

U sklopu “State of the Union, #soubosnia”, projekta dokumentarne fotografije udruženje “Pravo Ljudski” i fotograf Zijah Gafić, osmislili su izložbu “20 godina kasnije – State of the Union: Fotografsko putovanje kroz postdaytonsku BiH”.

Bilježeći život, #soubosnia predstavlja memoar prostora Bosne i Hercegovine, kao i istraživanje socijalnih pejzaža.

#soubosnia istražuje, dokumentuje i predstavlja BiH, onakvu kakva jeste 20 godina nakon rata, time otvarajući šira društvena i politička pitanja.

Među prezentiranim fotografijama je i ona snimljena 2013. godine koja prikazuje imama kako skrušeno stoji u praznom depou očekujući prispijeće kovčega sa posmrtnim ostacima identificiranih žrtava srebreničke tragedije.

Gafic/Bosnia – PB

Dvadeset godina nakon dejtonskog sporazuma u BiH se i dalje traga za oko 7000 osoba nestalih u proteklom ratu.

Zijah Gafić je višestruko nagrađivani fotoreporter, čije radove redovito od 1999. godine objavljuju vodeće međunarodne publikacije.

Safet Zec – ciklus slika “Srebrenica”

Ciklus slika “Srebrenica” Safeta Zeca je, prema riječima autora, nastao iz one ljudske ali i umjetničke dužnosti da se ratni užas zabilježi na neki način. Posebno upečatljive slike u ovom ciklusu su one sa sakrivenim licima, kao snažno vizuelno podsjećanje na Srebreničku tragediju.

Izložbu “Srebrenica” Zec je posvetio Italijanu Aleksandru Lengeru, tada evropskom parlamentarcu koji se 1995. godine ubio jer nije mogao podnijeti pasivnost evropske javnosti na ratna dešavanja u BiH.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Safet Zec je rođen u Rogatici 1943. Završio je postdiplomski studij na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1972. gdje je živio i radio do 1989. godine. Trenutno živi na relaciji Venecija. Pariz, Sarajevo, Počitelj.

Član je svih značajnih umjetničkih asocijacija u Evropi. Godine 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, kada je proglašen i vitezom umjetnosti. Njegova djela su dosta poznata i dio su svih većih galerija u Evropi.